Seminarski rad: Vektorska i rasterska grafika

Vektorska grafika

U svrhu obrade gotografije koriste se posebni vektorski i rasterski grafički programi poput Paint Shop Pro-a, Photoshop-a, Corel Draw-a ili pak besplatnog GIMP-a.

Vektorska grafika (eng. Vector graphics) je način prikazivanja slike pomoću geometrijskih oblika - točaka, linija, krivulja i poligona temeljenih na matematičkim jednadžbama.

U principu, vektorski oblici se mnogo lakše pamte nego zahtjevne rasterske (bitmap) slike.

Vektorski grafički programi obično omogućuju okretanje, micanje, sažimanje, povećavanje, iskrivljavanje i ostale preobražaje objekata te njihovo međusobno spajanje. Zahtjevnije preobrazbe uključuje i boolove operacije (unija, razlika, presjek, itd.). Zapravo, jedna od najočitijih prednosti vektorske grafike jest imuost objekata na deformaciju pri promjeni razlučivosti – bez obzira koliko zoom-irali neki objekt, on će ostati jednako savršenih oblina.

Vektorska grafika je savršena za jednostavne ili složene crteže koji ne trebaju biti foto realistični. Na primjer, PostScript i PDF stranice koriste jezik vektorskog grafičkog modela.

Vektorski grafički formati: EPS, CDR, WMF, PDF, SVG

Primjer preobrazbe rasterske u vektorsku grafiku

Rasterska grafika

Skoro svi današnji računalni grafički programi (npr. pri skeniranju) prevode vektorsku sliku u rasterski format.

Rasterska grafika ili bitmap je podatak koji predstavlja pravokutnu mrežu piksela ili obojenih tačaka, na nekom grafičkom izlaznom uređaju kao što je monitor ili na papiru. Svaka boja pojedinog piksela je posebno definirana tako da npr. RGB slike sadrže tri bajta po svakom pikselu, svaki bajt sadrži jednu posebno definiranu boju.

Pikseli čine sliku

RGB (Red Green Blue) zapis boja

Svaka komponenta boje ima svoju vrijednost, mijenjanjem vrijednosti se dobivaju druge boje. Što je više ovih vrijednosti slika će zauzimati više prostora. Ako je slika crno bijela to znači da piksel zahtjeva samo jedan bit za razliku od slike u boji koja zahtjeva tri bita (RGB) po jednom pikselu. Crno bijele slike su upravo zbog toga manje po fizičkoj veličini, odnosno zauzeću prostora.

Kvalitetu jedne rasterske slike određuje ukupan broj piksela (rezolucija) kao i vrijednost svakog pojedinačnog piksela (dubina boje). Ako je dubina boje veća, više se nijansi može prikazati, to znači bolju sliku kao i vjerodostojniji prikaz. Slike zahtjevaju mnogo memorije pa zbog toga se koriste razne vrste kompresije.

Bitmap (bmp) je nesažeta datoteka koja ne koristi kompresiju pa stoga su slike u tom formatu vrlo velike. Za razliku od njega mnogo popularniji i češće korišteniji je Jpeg (jpg) format koji kompresira sliku a da se ne primjeti neki veći gubitak na kvaliteti.

Rasterska slika se ne može povećati na veću rezoluciju bez gubitka kvalitete, što kao što smo već rekli nije slučaj s vektorskom grafikom. Rasterska grafika je praktičnija nego vektorska grafika za fotografe i obične korisnike, dok vektorsku uglavnom koriste grafički dizajneri i DTP uređivači.

Seminarski rad : Računalstvo:  Autor: M. Čačić 4.G