Seminarski rad: Memorija u DOS-u

Conventional memory

To je prvih 640Kb sistemske memorije. To je prije bilo jedino mjesto gdje su se DOS i DOS   programi mogli odvijati. Usprkos tome što se memorija ekstremno povećala u odnosa na tih prvih 640Kb, Danas je ta memorija i dalje ponekad dosta važna. Važna je zato jer se neki DOS programi bez nekog posebnog dodatnog software-a ne bi mogli odvijat ako nisu u tih prvih 640Kb memorije. Ta memorija sadrži adrese raspona od 00000h do 9FFFFh.

Expanded memory

S vremenom su se DOS programi povećavali i zahtijevali sve više memorije te je 640Kb postalo pre malo. Expanded memory je memorijski sustav koji se koristi da bi dobili memoriju koja je veća od jednog megabajta. Intel, Lotus i Microsoft su osmislili novi memorijski standard koji je koristio dodatnu memorijsku ploču. Na toj ploči su se nalazile logičke memorijske cjeline od 16Kb koje se zovu «Pages» ili «Blocks». Ti «blokovi» memorija su se konstantno izmjenjivali jer se nisu mogli koristit svi od jednom. Moglo se koristit samo 64Kb memorije od jednom.kad je PC-u trebao određeni dio memorije ti memorijski blokovi se samo izmijenili i PC bi dobio na raspolaganju dodatnih 64Kb memorije za izvršavanje programa. Takav sustav je bio užasno neučinkovit jer se previše vremena provodilo na izmjenjivanje memorije. Ako na primjer imate 4Mb dodatne memorije, od jednom možete koristit samo 64 Kb što je 1,5% ukupne memorije.

Extended memory

Svaka memorija koja prelazi 1 Mb je «produžena» memorija. U normalnim uvjetima rada extended memory osim njenih prvih 64 kB nije dostupna PC-u. Da bi koristili cijelu «produženu» memoriju moramo uči u takozvani protected mod. Jedino je operativni sustav windows NT mogao direktno koristiti tu memoriju. Windows 3.x i Windows 95 su «produženu» memoriju mogli koristit samo uz korištenje programa, tako zvanih «extended memory managera». Najpoznatiji program tog tipa je HIMEM.SYS. Taj program se još koristi i za pristup «višoj» memoriji.

Upper memory blocks

To su programi pomoću kojih programi dolaze do «više» memorije koja se ne koristi kao ROM i video RAM. Da bi se ti programi mogli normalno koristit bili su potrebni driveri. U DOS-u se driver zvao «EMM386.EXE» koji se učitavao u CONFYG.SYS datoteku.

Seminarski rad: Računalstvo. Autor: I. Lešković 4.G